(Brisel) — Osuđujuća presuda Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, za njegovu ulogu u genocidu u Srebrenici i drugim teškim zločinima pokazuje da se upornošću može doći do pravde, kaže se u današnjem saopćenju organizacije Human Rights Watch.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio je Karadžića krivim po 10 od ukupno 11 tačaka optužnice za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i za genocid, te ga je osudio na 40 godina zatvora. Suci su Karadžića oslobodili po jednoj tački optužnice za genocid, utvrdivši da tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje njegovu genocidnu namjeru u vezi sa zločinima počinjenim u sedam općina širom Bosne i Hercegovine. Karadžić je bio osnivački član Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine i predsjednik Republike Srpske, entiteta bosanskih Srba, tokom rata u Bosni, u periodu 1992-1995.
“Žrtve i njihove porodice čekaju više od dvije decenije na dan kad će Karadžić položiti račune,” izjavila je Param-Preet Singh, viša međunarodna savjetnica za pravosuđe pri organizaciji Human Rights Watch. “Tom presudom Karadžiću šalje se snažan signal da oni koji počine strahote ne mogu jednostavno izbjegavati pravdu čekajući da prođe vrijeme.”
Tribunal je prvobitno podigao optužnicu protiv Karadžića i njegovog ratnog komandanta, bosanskog Srbina Ratka Mladića, u julu 1995. godine, za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine po osnovu masovnog pogubljenja od strane vojske bosanskih Srba najmanje 7.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana nakon pada Srebrenice. Tribunal za Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde utvrdili su da ubistva u Srebrenici predstavljaju genocid. To je najgori zločin počinjen na evropskom tlu još od Drugog svjetskog rata.
Nakon podizanja optužnica, obojica njih su se počeli sakrivati. U julu 2008. godine, vlasti Srbije uhapsile su Karadžića u Beogradu. Policija Srbije uhapsila je Mladića u maju 2011. Suđenje Mladiću je još u toku, a njegov završetak očekuje se krajem 2017.
Suđenje Karadžiću započelo je u oktobru 2009. Međutim, Karadžić, koji je sam sebe zastupao tokom cijelog suđenja, bojkotirao je otvaranje slučaja, tvrdeći da mu treba više vremena da pripremi svoju odbranu u tom predmetu. Iako su i redovno sudsko i apelaciono vijeće utvrdili da je on imao dovoljno vremena da se pripremi, suci su odgodili suđenje do marta 2010.
U junu 2012, nakon što su tužioci završili s iznošenjem dokaza, Karadžić je od sudaca zatražio da ga oslobode po svih 11 tačaka optužnice. Sudsko vijeće oslobodilo je Karadžića po jednoj tački genocida u sedam općina širom Bosne i Hercegovine, ali je zadržalo ostale optužbe protiv njega. Tužilaštvo je uložilo žalbu, te je u novembru 2013. godine apelaciono vijeće obnovilo optužnicu za genocid. Suđenje je završeno u oktobru 2014.
Hapšenje Karadžića i Mladića ukazuje na vrijednost dosljednog i principijelnog pristupa odgovornosti za ratne zločine od strane Evropske unije, rečeno je iz organizacije Human Rights Watch. EU je uslovila uže veze sa Srbijom na njenoj punoj saradnji sa MKSJ-om, uključujući tu i hapšenje i predaju tribunalu preostalih bjegunaca. Hapšenje i predaja obojice ovih ljudi trebali bi podsjetiti druge zemlje da međunarodna pravda funkcionira samo onda kada joj one pruže svoju snažnu podršku u provođenju. Od ukupno 161 osumnjičenika protiv kojih je tribunal podigao optužnice, nema više nijednog na slobodi.
Uprkos uspjehu MKSJ-a, na hiljade predmeta u kojima se radi o teškim zlostavljanjima tokom bosanskog rata još uvijek je neriješeno. Vlasti u Bosni i Hercegovini će suditi u većini tih predmeta, ali u nekima od njih bi se moglo suditi i na sudovima u Srbiji i Hrvatskoj, ili na sudovima van regiona po principima univerzalne nadležnosti.
Državni Sud Bosne i Hercegovine zaključio je preko 250 predmeta ratnih zločina, uz preko 1.000 još uvijek neriješenih slučajeva. Vlasti u Bosni i Hercegovini sporo rade na sprovođenju nacionalne strategije za ratne zločine koja za cilj ima fokusiranje napora na najteže predmete; ti napori ometeni su manjkom kapaciteta i finansijskih sredstava, posebno na okružnom i kantonalnom nivou. Neki visoki zvaničnici opstruiraju napore usmjerene ka pravdi i otvoreno stavljaju pod znak pitanja legitimnost državnog Suda i Tužilaštva.
“Domaća suđenja i dalje su presudno važna u cilju izvođenja mnogih drugih lica pred odgovornost za strahote počinjene tokom rata u Bosni,” kaže Singh. “Zvaničnici u Bosni i Hercegovini trebali bi prevazići oštru retoriku usmjerenu na podrivanje odgovornosti i namjesto toga jačati napore usmjerene na izvođenje ratnih zločinaca pred lice pravde.”
