(Sarajevo) – Vlasti Bosne i Hercegovine se nisu uhvatile u koštac sa užasnim zagađenjem zraka u zemlji, koje svake godine prijevremeno odnosi živote i narušava zdravlje hiljada ljudi, saopćio je danas Human Rights Watch.
Zbog toga što se zemlja u pogledu grijanja oslanja na ugalj i drvo, a u pogledu proizvodnje električne energije na ugalj, gradovi Bosne i Hercegovine su među najzagađenijima u svijetu tokom zimskih mjeseci. BiH ima petu stopu smrtnosti od zagađenosti zraka.
„Zastarjelo oslanjanje na ugalj u Bosni i Hercegovini ubija na hiljade ljudi svake godine, a vlasti malo čine da taj problem spriječe ili makar upozore ljude na rizik po njihovo zdravlje“, kaže Felix Horne, viši istraživač u oblasti okoliša pri organizaciji Human Rights Watch. „Kako za svega nekoliko mjeseci nastupa sezona zagađenosti zraka, ne treba gubiti vrijeme nego čim prije krenuti sa promjenama.“
Tokom zimskih mjeseci koncentracija sitnih čestica, azot-dioksida, sumpor-dioksida i drugih smrtonosnih zagađivača redovno prekoračuje nivoe koji su, kako navodiSvjetska zdravstvena organizacija, bezopasni po ljudsko zdravlje. Prema procjenama Svjetske banke, svake godine 3.300 ljudi u zemlji prijevremeno umire od posljedica zagađenosti zraka, što je 9% ukupnog broja umrlih. Na hiljade drugih osoba živi sa pogoršanim respiratornim i kardiovaskularnim problemima. Posebno su ugrožene starije osobe i djeca.
Bosna i Hercegovina proizvodi električnu energiju sagorijevanjem lignita, uglja slabog kvaliteta koji zagađuje okoliš, koga obilno ima širom zemlje u zastarjelim elektranama na ugalj. Zagađenju doprinosi i upotreba uglja, drveta i drugih biljnih materijala koji se koriste za zagrijavanje, kao i loša toplinska izolacija objekata. Zagađenost zraka tokom zimskih mjeseci dodatno je pogoršana inverzijom, uslijed koje su zagađivači praktično zarobljeni u uskim riječnim dolinama u kojima su smješteni mnogi gradovi. Smrtonosnom zraku također doprinose zastarjela vozila zagađivači.
Između decembra 2020. i aprila 2021. godine Human Rights Watch je o iskustvima sa zagađenjem razgovarao sa 35 osoba, od kojih su 22 bile starije od 65 godina. Ispitanici su bili i lokalni državni službenici, predstavnici akademske zajednice, zdravstveni radnici i aktivisti civilnog društva. Pored toga, Human Rights Watch je pregledao i podatke o kvaliteti zraka i službene vladine dokumente. Human Rights Watch je pisao nadležnim entitetskim ministarstvima, elektroprivredama u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine te lokalnim vlastima. Do objave ovog članka, odgovore su poslali Kanton Sarajevo, Ministarsto rudarstva i energetike Republike Srpske i Elektroprivreda Republike Srpske.
Jedan doktor, koji je zbog snažne sprege između industrije uglja i vlasti želio ostati anoniman, kaže: „Zimi mnogo više ljudi dolazi zbog problema sa disanjem. U ovoj [mjesnoj] zajednici je visoka stopa karcinoma i raznih kardiovaskularnih problema. Djeca redovno imaju astmu.“
Stanovnici koji žive u blizini neke od pet termoelektrana na ugalj kažu da su njihovi prijatelji, članovi porodice i susjedi umrli od karcinoma i kardiovaskularnih ili respiratornih bolesti koje oni pripisuju ili vjeruju da su pogoršane zagađenjem iz obližnjih termoelektrana. Zdravstveni radnici svjedoče o povećanim stopama respiratornih problema u područjima u blizini termoelektrana.
Roditelji su govorili o poteškoćama sa kojima se nose njegujući djecu sa astmom i bronhitisom. Neki kažu da njihova djeca u zimskom periodu ne mogu sigurno izaći iz kuće a da ne osjete akutne respiratorne simptome. Neki su djecu držali kod kuće zbog ovog problema – koji je u jednom slučaju trajao 25 dana uzastopno – pa su djeca izostajala iz škole, sa sporta, druženja sa prijateljima ili drugih aktivnosti. Posebno su pogođene starije osobe, od kojih mnogi decenijama udišu zagađen zrak. Zdravstveni radnici su frustrirani jer se problemu zagađenja zraka u dijagnozama ili reakcijama javnog zdravstva pridaje malo pažnje. I mladi Bosanci i Hercegovci koji žive u Evropskoj uniji izražavaju bojazan za zdravlje starijih članova porodice koji još žive u zemlji. „Otišao sam prije četiri godine i redovno šaljem novac svojim starim roditeljima koji ne žele napustiti svoje selo“, kaže jedan 26-godišnjak. „U zimskom periodu, sedmicama ne izađu napolje i kada razgovaram s njima, čujem ih kako sve više i više kašlju… To je užasno, ali ne žele otići.“
Složeni sistem vlasti u zemlji također predstavlja poteškoće u borbi protiv zagađenosti zraka. Nema nacionalnog tijela za zaštitu okoliša, a mnoštvo je standarda i propisa koji se slabo koordiniraju između različitih nivoa vlasti. Oba entiteta koji čine saveznu vladu imaju vlastite pravne okvire, organizacijske strukture i mreže za kvalitetu zraka, što otežava koordinaciju u pristupu upravljanju kvalitetom zraka.
Zvaničnici lokalnih vlasti kažu da 17 stanica za praćenje zagađenosti zraka, koliko ih ima u BiH, ponekad ne radi, posebno u Republici Srpskoj, jednom od dva entiteta u zemlji, te da mnoge od njih ne prate adekvatno čestice prašine PM 2,5, koje su jedan od glavnih zagađivača koji izaziva zabrinutost. Upozorenja o izbjegavanju aktivnosti na otvorenom ili ograničavanju korištenja vozila u danima velike koncentracije zagađivača u zraku uglavnom su ograničena na glavni grad, Sarajevo.
Sagorijevanje uglja glavni je uzrok klimatskih promjena – jer je odgovorno za 20% emisija stakleničkih gasova, ali i zagađenosti zraka za koje se procjenjuje da svake godine na globalnom nivou ubije sedam miliona ljudi. Hitna promjena smjera ka obnovljivoj energiji, efikasnijim tehnologijama za zagrijavanje domova, uključujući poboljšane standarde gradnje i bolji javni prijevoz, mogu promijeniti ovu situaciju, uz istovremeno otvaranje na hiljade održivih, dobro plaćenih poslova u tom procesu, između ostalih i za bivše radnike u rudarskoj industriji, navodi Human Rights Watch.
„Svijet se nalazi usred klimatske krize i vlasti bi trebale ubrzano napuštati sagorijevanje fosilnih goriva i ne ulagati milijarde u novu infrastrukturu za dalje sagorijevanje nekih od najprljavijih fosilnih goriva na planeti“, kaže Horne. „EU bi trebala iskoristiti svoj značajni utjecaj kako bi potakla promjenu u Bosni i Hercegovini u smislu oslanjanja na ugalj, uz istovremenu borbu protiv toksičnog zraka i klimatske krize.”
Za dodatne informacije o zagađenju zraka i stanju u Bosni i Hercegovini, vidi linkove u nastavku.
Zagađenje zraka – globalni problem
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), zagađenje zraka je „najveća pojedinačna ekološka prijetnja ljudskom zdravlju“ od koje, kako se procjenjuje, prerano umire preko sedam miliona ljudi godišnje, uključujući 4,2 miliona od vanjskog (ili okolinskog) zagađenja zraka. Glavni zagađivači koji izazivaju zabrinutost kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini su čestice prašine manje od 2,5 mikrometra (PM 2,5), sumpor-dioksid (SO2) i azot-oksidi (NOx).
Izvori zagađenja zraka su brojni, između ostalih sagorijevanje fosilnih goriva za prijevoz, goriva za grijanje, spaljivanje otpada, proizvodnja električne energije i druge industrijske aktivnosti. Zagađenje zraka je direktno povezano sa klimatskim promjenama jer su mnogi uzročnici zagađenja zraka, kao npr. sagorijevanje fosilnih goriva, također izvori značajnih emisija stakleničkih gasova.
Ugalj, zdravlje i klimatske promjene
Globalno gledano, ugalj je jedno od najčešće korištenih i najprljavijih fosilnih goriva. Sagorijevanje uglja odgovorno je za više od 20% svjetskih emisija stakleničkih gasova, što je glavni faktor koji doprinosi klimatskoj krizi. Sagorijevanjem uglja, a naročito lignita, koji je u biti ugalj niske kvalitete, oslobađaju se značajne količine zagađivača, uključujući PM 2,5, SO2, NOx i teške metale, od kojih svaki može imati značajan utjecaj na ljudsko zdravlje ovisno o nivoima izloženosti.
Utjecaj PM 2,5 na ljudsko zdravlje uslijed kratkoročne i dugoročne izloženosti dobro je činjenično potkrijepljen. Čestice PM 2.5 mogu doprijeti duboko u donje dišne puteve, što ozbiljno povećava potencijal za razvijanje respiratornih i kardiovaskularnih problema. One lako mogu ući u krvotok i prodrijeti u pluća. Od svih zagađivača, one su odgovorne za najveći broj smrtnih slučajeva u svijetu.
Neke vlade širom svijeta prepoznale su strašne utjecaje uglja i sada smanjuju njegovu upotrebu, obavezujući se da će postepeno ukidati korištenje uglja i prelaziti na obnovljivu energiju. Broj elektrana na ugalj globalno je u padu od prve polovine 2020. godine. Ali neke velike ekonomije sa značajnim rastom potražnje za energijom, među kojima su Kina i Indija, i dalje planiraju udio proizvodnje električne energije iz uglja u svojoj energetskoj kombinaciji.
Energija u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina ima značajna nalazišta lignita, a više od polovine proizvodnje njene električne energije dolazi upravo njegovim sagorijevanjem. Oko lokacija eksploatacije ovih rezervi uglja u bivšoj Jugoslaviji razvili su se mnogi gradovi i mjesta. Četiri od ukupno pet elektrana na ugalj rade već decenijama, a u vlasništvu su i njima upravljaju Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, dva vladina entiteta. Tehnologije za smanjenje emisija koje se koriste u postojećim postrojenjima su zastarjele. Peta elektrana, termoelektrana Stanari u Republici Srpskoj, u vlasništvu je srbijanskog biznismena sa adresom u Velikoj Britaniji.
Bosna i Hercegovina izvozi struju proizvedenu iz uglja vrijednu milione eura u EU, pri čemu ne plaća „cijenu ugljika“, za razliku od električne energije iz uglja koja se proizvodi unutar EU. Predstojeće uvođenje poreza na ugljik u Evropskoj uniji za robu sa visokim udjelom ugljika proizvedenu izvan EU kao Mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika moglo bi riješiti ovo pitanje i dovesti do većih obaveza u BiH po osnovu domaćeg poreza na ugljik, koji bi električnu energiju iz uglja trebao učiniti manje finansijski privlačnom za izvoz, čime bi se spasili životi.
BiH je planirala značajno povećanje kapaciteta uglja, ali su ti planovi barem za sad na čekanju zbog finansijskih i regulatornih ograničenja. Međutim, protivno zahtjevima Ugovora o energetskoj zajednici, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine planira produžiti vijek trajanja dviju svojih termoelektrana koje najviše zagađuju okoliš nakon što im prođe zakonski propisani rok rada. Time bi se povećalo i opterećenje za stanovništvo koje bi živjelo sa smrtonosnijim zrakom, a koje je sve starije jer sve više mladih ljudi emigrira, a država neće uspjeti ostvariti ciljeve Pariškog sporazuma.
Tokom zimskih mjeseci, mnoga domaćinstva širom zemlje svoje slabo izolirane kuće zagrijavaju sagorijevanjem nekvalitetnog i relativno jeftinog uglja, drveta ili otpada u neefikasnim pećima, jednim dijelom i zbog siromaštva. Neki gradovi, među kojima su Sarajevo, Banja Luka i Tuzla, imaju sisteme centralnog grijanja koji bi mogli smanjiti zagađenje zraka iz pojedinačnih domaćinstava, ali nisu svi objekti povezani na sistem centralnog grijanja, dijelom i zbog troškova. Sarajevo se prirodnim gasom snabdijeva iz Rusije preko gasovoda koji ide kroz Srbiju i Republiku Srpsku i na taj način zagrijava dio objekata, ali s obzirom na prostorna ograničenja gasne infrastrukture, visoku cijenu spajanja na mrežu i veliku rasprostranjenost bespravno izgrađenih stambenih objekata, mnoga domaćinstva se i dalje zagrijavaju sagorijevanjem drveta i uglja.
Prirodni gas ne zagađuje lokalni zrak u mjeri u kojoj to čine ugalj ili drvo, ali značajno doprinosi emisiji stakleničkih gasova. Usprkos posvećenosti EU da se uhvati u koštac sa klimatskim promjenama, gasna infrastruktura je još uvijek visoko na listi prioriteta EU-a za BiH, dijelom i zbog energetske sigurnosti. S obzirom na balkanske ratove i komplikovane odnose zemlje sa susjedima, energetska sigurnost je od ključnog značaja za BiH, kazale su diplomate u Sarajevu za Human Rights Watch.
„Razumijemo probleme lošeg zraka i zagađenja okoliša generalno“, kazao je jedan diplomata. „Ali naša primarna briga je energetska sigurnost i osigurati da politika ne stane na put snabdijevanju energijom širom zemlje“. U pismu koje je uputio Human Rights Watchu, ministar energetike i rudarstva Republike Srpske naglasio je značaj energetske sigurnosti, navodeći kako se „’izlazak iz uglja’ … mora provoditi postepeno i u fazama, kako bi se očuvala stabilnost i sigurnost elektroenergetskog sistema, što je prioritet.“
Iako postoji niz projekata obnovljive energije koji se nalaze u raznim fazama razvoja, BiH ima znatan potencijal obnovljive energije, koji je uglavnom nerealiziran, naročito u oblasti vjetra i sunca, kaže Human Rights Watch.
Uzroci zagađenosti zraka u Bosni i Hercegovini
Zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini najgore je između oktobra i februara, kada su njeni gradovi i okolna područja među najzagađenijima na svijetu. Sagorijevanje drveta i nekvalitetnog uglja u zastarjelim pećima za grijanje u objektima sa lošom izolacijom, uz elektrane na ugalj, glavni su uzročnici onečišćenja zraka tokom zime.
Mnogi gradovi imaju sisteme centralnog grijanja, ali malo je objekata koji su priključeni na sistem, dijelom zbog troškova i rasprostranjenosti niskokvalitetnog/jeftinog uglja, drveta ili otpada. Zagađenosti doprinose i niski standardi kvalitete goriva za vozila, zastarjela industrijska postrojenja, nedostatak efikasnog javnog prijevoza i starija dizelska vozila. Geografski položaj također ima važnu ulogu. Mnogi gradovi su smješteni u dolinama i tokom zime temperature dosežu -10°C uz slab vjetar, što rezultira inverzijama, praktično blokirajući zagađeni zrak u dolini i stvarajući smog.
Prekogranično zagađenje zraka također ima značajan utjecaj, a prema procjenama Svjetske banke oko 20% PM 2,5 u BiH dolazi iz drugih zemalja.
Utjecaji zagađenja zraka na zdravlje
Nivoi PM 2,5, NOx, SO2 i drugih zagađivača u Bosni i Hercegovini redovno premašuju granice za koje SZO kaže da su bezopasne po ljudsko zdravlje. Prema brojkama SZO za 2022. godinu, BiH ima petu stopu smrtnosti od zagađenosti zraka. Prema statistici Svjetske banke za 2019. godinu, devet posto smrtnih slučajeva u zemlji uzrokovano je zagađenjem zraka, a procjenjuje se da 3.300 ljudi prijevremeno umire svake godine zbog izloženosti visokim koncentracijama PM 2,5 u okolnom zraku. Procjenjuje se da zagađenje zraka smanjuje BDP zemlje za 21,5 posto, zbog izgubljenih radnih i školskih dana te zdravstvene njege i troškova goriva.
Zagađenje zraka utječe na sve, ali nesrazmjerno pogađa starije ljude, djecu i one sa postojećim respiratornim ili kardiovaskularnim problemima. Stariji ispitanici ukazuju na zdravstvene posljedice zagađenja zraka, navodeći da u danima visoke koncentracije zagađenosti slabije izlaze vani i ne druže se, zbog čega se osjećaju izolirano i depresivno.
68-godišnji Hasan živi na kilometar od termoelektrane na ugalj u Tuzli. „Imam bronhitis i bio sam hospitaliziran 30 puta“, kaže Hasan. „Zimi je teško disati i imam bolove u prsima. Brat i sestra su mi umrli od bolesti pluća. Drugi brat ima karcinom pa se preselio u Hrvatsku, blizu mora. Druga sestra, koja je u Njemačkoj, ima rak, a sin mi je jučer upućen u bolnicu zbog problema sa disanjem.“
81-godišnji Enes opisuje utjecaj zimske zagađenosti zraka u Tuzli: „Pet dana nisam izašao iz kuće. Ako mi trebaju namirnice ili lijekovi, [komšija] mi ih donese. Bez njega bih bio izgubljen.“
42-godišnji Tarik, čiji roditelji žive u selu pored termoelektrane na ugalj, kaže: „Stariji ljudi u ovom selu su očajni. Mjesecima trpe ovakav zrak. Ne izlaze, ne druže se, ne mogu nabaviti namirnice ni lijekove. To je užasan život. Njihova djeca su se odselila, a oni su prepušteni ovakvom životu... A vlasti ne reagiraju na njihove potrebe.“
Dejan Bokonjić, pedijatar pulmolog iz Republike Srpske kaže: „Bilježimo porast djece oboljele od astme, plućnih bolesti, bronhitisa. Mnogi pacijenti, kao što i sami kažu, u zimskim mjesecima, čim padne smog, ne mogu disati, to je vrlo jasno.“
Zagađenje zraka posebno utječe na djecu, djelomično zato što se njihova tijela i mozak još uvijek razvijaju i zato što dišu brže od odraslih. Globalno gledano, gotovo 1 od 10 smrti djece mlađe od 5 godina uzrokovano je zagađenjem zraka, a prema navodima SZO 2016. godine 600.000 djece umrlo je od posljedica zagađenja zraka.
Učitelji i mladi roditelji govorili su o posljedicama po zdravlje i dobrobit njihove djece. Jedna majka iz Tuzle kaže: „Svoje dvoje djece [3 i 6 godina] nismo pustili vani već 10 dana. Stalno pitaju mogu li ići vani da se igraju. Oboje su u zadnje dvije godine dobili astmu... Kad izađu vani, jako teško dišu, stoga ostaju u kući. Boli me duša, ali dojadilo mi je da ih vodim u bolnicu zbog napada astme.“
17-godišnjak iz Kaknja govorio je o svojoj astmi i problemima sa disanjem koje je imao veći dio djetinjstva. „Jednostavno nisam mogao disati, ponekad bih iskašljavao krv od silnog kašlja i lako bih ostajao bez daha… Zimi, kad je zrak previše zagađen, nastojim ne izlaziti van ako ne moram.“
Situacija je pogoršana lošim planiranjem položaja škola i igrališta. Jedan roditelj je opisao situaciju u školi koja se nalazi preko puta, tek nekih 300 metara od rashladnih tornjeva tuzlanske termoelektrane: „Kad su kod kuće, mogu ih spriječiti da izađu van. Ali oni moraju ići u školu, a škola je odmah do termoelektrane. Na velikom odmoru se igraju vani. Oni bi trebali da uče i da se razvijaju, a umjesto toga, oni udišu užasni zrak.”
Budući da zagađivači zraka lako putuju preko granica, utjecaj zagađenja zraka u zemlji širi se i na EU. Prema studiji iz 2019. godine koja se oslanja na podatke iz 2016., zagađenost zraka na zapadnom Balkanu dovela je do 3.000 preuranjenih smrti u Evropskoj uniji, što EU, prema procjenama, košta 3,1-5,8 milijardi eura svake godine.
Nerješavanje problema zagađenosti zraka i njegovih utjecaja
I sa aspekta ljudskih prava Bosna i Hercegovina je dužna uhvatiti se u koštac sa problemom zagađenosti zraka u sklopu svoje obaveze da zaštiti pravo na zdravlje i život. Komitet Ujedinjenih naroda za ekonomska, socijalna i kulturna prava – koji tumači i nadzire usklađenost sa Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je BiH ratificirala – navodi da vlade trebaju poduzeti mjere protiv prijetnji zdravlju okoliša, među kojima donijeti i provesti zakone za sprečavanje zagađenosti zraka.
Uprkos zdravstvenim i klimatskim utjecajima, vlasti su ostale nepokolebljivo predane korištenju uglja, naročito u proizvodnji električne energije. Federacija BiH produžila je životni vijek dvjema zastarjelim i izuzetno zagađujućim termoelektranama na ugalj, Tuzla 4 i Kakanj 5, protivno regulatornim zahtjevima Ugovora o energetskoj zajednici da se te elektrane zatvore do kraja 2023. godine.
Općinske i kantonalne vlade, među kojima su i vlade Sarajeva i Banja Luke, poduzele su neke početne korake u pravcu efikasnijih rješenja za zagrijavanje stambenih objekata kao što su toplinske pumpe, finansijski poticaji za domaćinstva za priključivanje na komunalne toplinske mreže i razvoj daljnjih strategija za odvraćanje domaćinstava od grijanja na ugalj i drva, posebno u Sarajevu, a u manjoj mjeri i u Tuzli. Međutim, potrebno je učiniti mnogo više kako bi se uhvatilo u koštac sa emisijama grijanja u stambenim objektima.
Mnogi ispitanici su kazali da su svjesni štetnog utjecaja sagorijevanja uglja ili drva u domaćinstvima na zdravlje ali da je cijena alternativa ključna prepreka. Jedan profesor koji radi u oba entiteta kaže: „Postoje jednostavna rješenja, mnogi gradovi imaju sisteme centralnog grijanja, a peći [za grijanje] su užasno zastarjele i treba ih zamijeniti, međutim stariji ljudi ta rješenja ne mogu priuštiti. U ovim pećima lože drva ili ugalj jer to mogu priuštiti.“
Mnogi nivoi vlasti u zemlji također ne poduzimaju odgovarajuće korake da informiraju građane o rizicima od zagađenja zraka po njihovo zdravlje ili o tome kako mogu ublažiti te rizike. U Kantonu Sarajevo su poduzeti neki koraci kako bi se građani upozorili na zdravstvene rizike i kako bi se isti ublažili. U pismu upućenom Human Rights Watchu, Kantonalna vlada je navela da na internetskoj stranici Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo objavljuju upozorenja te da putem medija saopštavaju zdravstvene rizike općoj javnosti. Ti koraci obuhvaćaju ograničavanje upotrebe izuzetno zagađujućih vozila u područjima sa velikim prometom, saopštavanje zdravstvenih rizika te ograničavanje ili upozoravanje na štetnost nekih vanjskih aktivnosti. U rijetkim prilikama lokalne samouprave su zatvarale škole. Human Rights Watch nije uspio pronaći nijedan konkretan korak koji su drugi gradovi ili općinske vlasti poduzele u pravcu rješavanja rizika od zagađenosti zraka.
Prema riječima zvaničnika, stanice za praćenje zagađenja zraka često ne rade ili su nedostupne, naročito u Republici Srpskoj. Predstavnici lokalnih vlasti ukazuju, posebno van Sarajeva, na neadekvatne budžete i nedovoljan broj obučenog kadra koji je u stanju održavati stanice i dostavljati podatke. Sarajevo je općenito dobro opsluženo, sa sedam službenih stanica, i po jedna stanica na Američkoj i Švedskoj ambasadi, s tim da je i dalje prisutna zabrinutost zbog ograničenog prikupljanja podataka o PM 2,5.
U nedostatku odgovarajućeg vladinog monitoringa i komunikacije, građani u Tuzli i drugdje ovaj jaz popunjavaju nizom vlastitih detektora zagađenja. Mnogi mladi ljudi navode kako redovno koriste aplikacije ili internetske stranice koje izvještavaju o kvaliteti zraka, a nekima od njih upravlja civilno društvo. Drugi informacije o kvaliteti zraka dobijaju sa televizije i radija, dok neki, naročito stariji, kažu da kvalitetu zraka procjenjuju na osnovu mirisa ili izgleda zraka, međutim, ni jedno ni drugo nije valjan način za određivanje stepena zagađenosti ili procjenu rizika po zdravlje. „Unuk mi pokazuje boju na telefonu“, kaže 85-godišnji Milan. „Ako je crveno, opasno je, ali meni to ne treba, samo pogledam van i znam...To je tako otkad znam za sebe.“
Standardi kvaliteta zraka u zemlji općenito su u skladu sa onima u EU, ali lokalni zvaničnici zaduženi za razne aspekte upravljanja kvalitetom zraka kažu da se oni ne provode. Zakoni zahtijevaju od velikih zagađivača, kao što su termoelektrane na ugalj, da prate vlastitu kvalitetu zraka i podnose izvještaj relevantnom državnom tijelu. Ali nijedan od tih podataka nije javno dostupan, što građanima otežava da spoznaju rizike življenja u blizini ovih mjesta.
Pesimizam u pogledu sposobnosti vlasti da se uhvate u koštac sa ovim problemom koji izražavaju mnogi ponovio je i jedan lokalni zvaničnik zadužen za upravljanje zrakom: „Ovdje su ljudi jako bolesni. Imamo karcinome, respiratorne i kardio probleme. Nismo u stanju riješiti ovaj problem zraka. Savjetujem ovdašnjoj djeci da idu u EU i to se upravo događa. Savjetujem im da uče strane jezike i napuste ovaj užasni zrak. Oni šalju novac svojim roditeljima, a [roditelji] udišu zagađenje dok ne umru. To je tako.“
Evropska unija i cijene ugljika
Evropska unija Bosnu i Hercegovinu trenutno smatra „zemljom potencijalnim kandidatom”. Kao takva, mora usvojiti i provoditi sve zakone EU (poznate kao EU acquis], uključujući niz zakona i standarda koji se odnose na zagađenost zraka i zaštitu okoliša. U svom izvještaju za 2021. godinu o Bosni i Hercegovini, Evropska komisija je istakla da je „usklađivanje sa pravnom tekovinom EU o kvalitetu zraka i dalje ograničeno”. Komisija je izvršila pritisak na Bosnu i Hercegovinu da uspostavi funkcionalnu mrežu za praćenje zraka u cijeloj zemlji i provede strategiju dekarbonizacije.
U sklopu tih zahtjeva Strategija Komisije za zapadni Balkan kao preduslov za članstvo naglašava prelazak na održivu energiju i zahtijeva da se relevantne odredbe Ugovora o energetskoj zajednici, kroz koje se energetski i ekološki zakoni EU primjenjuju u cijeloj regiji, moraju pretočiti u konkretnu politiku.
Povećanje kapaciteta uglja nije u skladu sa stavom EU o energetici, a korištenje vladinih sredstava kao garancije za kineski kredit za izgradnju bloka 7 termoelektrane na ugalj u Tuzli u suprotnosti je sa smjernicama Ugovora o energetskoj zajednici EU, iako je, navodno, zbog ovog kršenja, Federacija BiH nedavno odlučila opozvati svoju podršku ovom kreditu. U posljednje četiri godine, BiH je prekršila standarde Energetske zajednice u pogledu emisija (za PM 2,5, NOx i SO2) iz navedenih elektrana na ugalj. U 2020. godini emisije SO2 iz ovih elektrana su bile 10 puta veće od dopuštenih.
U 2021. godini BiH je izvezla 424 miliona eura električne energije u EU, najvećim dijelom preko Hrvatske, što je porast od 66,9 posto u odnosu na 2020. godinu. S obzirom na to da u zemlji ne postoji mehanizam za određivanje cijena ugljika, energija se izvozi bez plaćanja bilo kakve takse za značajne količine CO2 emitirane kroz njezinu proizvodnju. Nasuprot tome, za električnu energiju proizvedenu unutar Evropske unije naplaćuje se cijena ugljika u skladu sa Sistemom EU-a za trgovanje emisijama (ETS) [trenutno 96.64€ po toni].
Praktično, zbog nepostojanja cijene ugljika Bosna i Hercegovina proizvodi električnu energiju uz visoke stope zagađenosti i emisija za izvoz u EU po cijeni koja je ispod cijene proizvodnje električne energije unutar EU. Mehanizam EU za prilagođavanje granica ugljika (CBAM), koji je u završnoj fazi odobravanja, mogao bi to promijeniti. Od uvoznika će se zahtijevati da „kupe ugljične certifikate koji odgovaraju cijeni ugljika koja bi bila plaćena da je roba proizvedena prema pravilima EU-a o cijenama ugljika.“
Nepostojanje cijene ugljika za Bosnu i Hercegovinu koja bi se naplaćivala prilikom izvoza energije i blizina tržišta električne energije u EU potiče daljnji razvoj uglja i pruža nepravednu konkurentsku prednost u odnosu na proizvođače energije u EU koji moraju plaćati cijenu ugljika. Kako je izjavila predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, mehanizam prilagodbe „trebao bi motivirati strane proizvođače i uvoznike iz EU da smanje svoje emisije ugljika“. Ovaj mehanizam bi proizvodnju električne energije iz uglja za izvoz na tržišta EU mogao učiniti manje finansijski privlačnom za Bosnu i Hercegovinu i potaknuti kako BiH tako i druge zemlje izvoznice na proizvodnju čistije energije za izvoz. Bosna i Hercegovina je nagovijestila da će uspostaviti vlastiti sistem određivanja cijene ugljika do januara 2026. kako bi izbjegla učešće u ovom mehanizmu.
Budućnost energije/zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini
Bržim prelaskom na obnovljivu energiju, uz bolje standarde u pogledu objekata i vozila i širu primjenu efikasnijih rješenja za zagrijavanje stambenih objekata može se istovremeno riješiti problem zagađenosti zraka, ispuniti obaveze u pogledu emisija prema Pariškom sporazumu i pomaći BiH korak bliže pristupanju EU.
Iako je energetska sigurnost važna, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine trebala bi hitno ponovno razmotriti hoće li produživati životni vijek bloka 4 termoelektrane u Tuzli i bloka 5 termoelektrane u Kaknju i umjesto toga ubrzati prelazak na čistu energiju.
Rudnici uglja i termoelektrane pružaju unosne poslove za mnoge ljude u inače ekonomski zaostalim područjima. Zemlja je u finansijskim poteškoćama, a mnogi mladi ljudi žive i rade u EU. Ako zemlja prigrli prilike koje nude obnovljivi izvori energije i odustane od uglja kao energenta, izuzetno je važno osigurati garancije ljudima u regijama uglja u zemlji da će njihove potrebe biti zadovoljene, između ostalog da će imati priliku da se obuče za radna mjesta koja će se otvoriti prelaskom na obnovljivu energiju.
Evropska unija treba ići naprijed sa svojim mehanizmom prilagodbe granica ugljika i osigurati dodatnu podršku razvoju obnovljive energije, naročito sunca i vjetra, kako bi se ispunili klimatski ciljevi i smanjilo zagađenje zraka koje odnosi živote živi u Bosni i Hercegovini i EU. Također, treba preispitati podršku bilo kakvom daljnjem razvoju gasne infrastrukture u Bosni i Hercegovini, dijelom zbog klimatskih utjecaja, te pomoći Bosni i Hercegovini da poboljša utopljavanje objekata i podržati razvoj drugih strategija za smanjenje zagađenosti zraka i emisija od grijanja objekata.
